¹ Ona tri čovjeka prestadoše Jobu odgovarati, jer je on sebe smatrao nevinim.

² Nato se rasrdi Elihu, sin Barakeelov, iz Buza, od plemena Ramova: planu gnjevom na Joba zato što je sebe držao pravednim pred Bogom;

³ a planu gnjevom i na tri njegova prijatelja jer nisu više našli ništa što bi odgovorili te su tako Boga osudili.

⁴ Dok su oni govorili s Jobom, Elihu je šutio, jer su oni bili stariji od njega.

⁵ Ali kad vidje da ona tri čovjeka nisu više imala odgovora u ustima, planu od srdžbe.

⁶ I progovorivši, Elihu, sin Barakeelov, iz Buza, reče: "Po godinama svojim još mlad sam ja, a u duboku vi ste ušli starost; bojažljivo se zato ja ustezah znanje svoje pokazati pred vama.

⁷ Mišljah u sebi: 'Govorit će starost, mnoge godine pokazat će mudrost.'

⁸ Uistinu, dah neki u ljudima, duh Svesilnog mudrim čini čovjeka.

⁹ Dob poodmakla ne daje mudrosti a niti starost pravednosti uči.

¹⁰ Zato vas molim, poslušajte mene da vam i ja znanje svoje izložim.

¹¹ S pažnjom sam vaše besjede pratio i razloge sam vaše saslušao dok ste tražili što ćete kazati.

¹² Na vama moja sva bijaše pažnja, al' ne bi nikog da Joba pobije ni da mu od vas tko riječ opovrgne.

¹³ Nemojte reći: 'Na mudrost smo naišli! Bog će ga pobit jer čovjek ne može.'

¹⁴ Nije meni on besjedu upravio: odvratit mu neću vašim riječima.

¹⁵ Poraženi, otpovrgnut ne mogu, riječi zapeše u grlu njihovu.

¹⁶ Čekao sam! Al', gle, oni ne zbore. Umukoše, ni riječ više da kažu!

¹⁷ Na meni je da progovorim sada, znanje ću svoje i ja izložiti.

¹⁸ Riječi mnoge u meni naviru dok iznutra moj duh mene nagoni.

¹⁹ Gle, nutrina mi je k'o mošt zatvoren, k'o nova će se raspući mješina.

²⁰ Da mi odlane, govorit ću stoga, otvorit ću usne i odvratit' vama.

²¹ Nijednoj strani priklonit se neću niti laskat ja namjeravam kome.

²² Laskati ja ne umijem nikako, jer smjesta bi me Tvorac moj smaknuo.