¹ Bijaše među farizejima čovjek imenom Nikodem, ugledan Židov.

² On dođe Isusu obnoć i reče mu: "Rabbi, znamo da si od Boga došao kao učitelj jer nitko ne može činiti znamenja kakva ti činiš ako Bog nije s njime."

³ Odgovori mu Isus: "Zaista, zaista, kažem ti: tko se ne rodi nanovo, odozgor, ne može vidjeti kraljevstva Božjega!"

⁴ Kaže mu Nikodem: "Kako se čovjek može roditi kad je star? Zar može po drugi put ući u utrobu majke svoje i roditi se?"

⁵ Odgovori Isus: "Zaista, zaista, kažem ti: ako se tko ne rodi iz vode i Duha, ne može ući u kraljevstvo Božje.

⁶ Što je od tijela rođeno, tijelo je; i što je od Duha rođeno, duh je.

⁷ Ne čudi se što ti rekoh: 'Treba da se rodite nanovo, odozgor.'

⁸ Vjetar puše gdje hoće; čuješ mu šum, a ne znaš odakle dolazi i kamo ide. Tako je sa svakim koji je rođen od Duha."

⁹ Upita ga Nikodem: "Kako se to može zbiti?"

¹⁰ Odgovori mu Isus: "Ti si učitelj u Izraelu pa to da ne razumiješ?

¹¹ Zaista, zaista, kažem ti: govorimo što znamo, svjedočimo za ono što vidjesmo, ali svjedočanstva našega ne primate.

¹² Ako vam rekoh zemaljsko pa ne vjerujete, kako ćete vjerovati kad vam budem govorio nebesko?

¹³ Nitko nije uzašao na nebo doli onaj koji siđe s neba, Sin Čovječji.

¹⁴ I kao što je Mojsije podigao zmiju u pustinji tako ima biti podignut Sin Čovječji

¹⁵ da svaki koji vjeruje u njemu ima život vječni.

¹⁶ Uistinu, Bog je tako ljubio svijet te je dao svoga Sina Jedinorođenca da nijedan koji u njega vjeruje ne propadne, nego da ima život vječni.

¹⁷ Ta Bog nije poslao Sina na svijet da sudi svijetu, nego da se svijet spasi po njemu.

¹⁸ Tko vjeruje u njega, ne osuđuje se; a tko ne vjeruje, već je osuđen što nije vjerovao u ime jedinorođenoga Sina Božjega.

¹⁹ A ovo je taj sud: Svjetlost je došla na svijet, ali ljudi su više ljubili tamu nego svjetlost jer djela im bijahu zla.

²⁰ Uistinu, tko god čini zlo, mrzi svjetlost i ne dolazi k svjetlosti da se ne razotkriju djela njegova;

²¹ a tko čini istinu, dolazi k svjetlosti nek bude bjelodano da su djela njegova u Bogu učinjena."

²² Poslije toga ode Isus sa svojim učenicima u Judejsku zemlju. Tu je boravio s njima i krstio.

²³ A krstio je i Ivan, u Enonu blizu Salima, jer ondje bijaše mnogo vode. Ljudi su dolazili i krstili se.

²⁴ Jer Ivan još nije bio bačen u tamnicu.

²⁵ Između Ivanovih učenika i nekog Židova nastade tako prepirka o čišćenju.

²⁶ Dođoše Ivanu i rekoše mu: "Učitelju, onaj koji s tobom bijaše s onu stranu Jordana i za kojega si ti svjedočio - on eno krsti i svi hrle k njemu."

²⁷ Ivan odgovori: "Nitko ne može sebi uzeti ništa ako mu nije dano s neba.

²⁸ Vi ste mi sami svjedoci da sam rekao: 'Nisam ja Krist, nego poslan sam pred njim.'

²⁹ Tko ima zaručnicu, zaručnik je. A prijatelj zaručnikov, koji stoji uza nj i sluša ga, klikće od radosti na glas zaručnikov. Ta se moja radost upravo ispunila.

³⁰ On treba da raste, a ja da se umanjujem.

³¹ Tko odozgor dolazi, on je iznad sviju; tko je sa zemlje, zemaljski je i zemaljski govori. Tko dolazi s neba, on je iznad sviju:

³² što je vidio i čuo - za to svjedoči, a svjedočanstva njegova nitko ne prima.

³³ Tko primi njegovo svjedočanstvo, potvrđuje da je Bog istinit.

³⁴ Uistinu, onaj koga Bog posla Božje riječi govori jer Bog Duha ne daje na mjeru.

³⁵ Otac ljubi Sina i sve je predao u ruku njegovu.

³⁶ Tko vjeruje u Sina, ima vječni život; a tko neće da vjeruje u Sina, neće vidjeti života; gnjev Božji ostaje na njemu."