¹ Nakon toga bijaše židovski blagdan pa Isus uziđe u Jeruzalem.

² U Jeruzalemu se kod Ovčjih vrata nalazi kupalište koje se hebrejski zove Bethzatha, a ima pet trijemova.

³ U njima je ležalo mnoštvo bolesnika - slijepih, hromih, uzetih:čekali su da izbije voda..

⁴ Anđeo bi Gospodnji, naime, silazio od vremena do vremena u ribnjak i pokrenuo vodu: tko bi prvi ušao pošto je voda izbila, ozdravio bi makar bolovao od bilo kakve bolesti.

⁵ Bijaše ondje neki čovjek koji je trpio od svoje bolesti trideset i osam godina.

⁶ Kad ga Isus opazi gdje leži i kada dozna da je već dugo u tome stanju, kaže mu: "Želiš li ozdraviti?"

⁷ Odgovori mu bolesnik: "Gospodine, nikoga nemam tko bi me uronio u kupalište kad se voda uzbiba. Dok ja stignem, drugi već prije mene siđe."

⁸ Kaže mu Isus: "Ustani, uzmi svoju postelju i hodi!"

⁹ Čovjek odmah ozdravi, uzme svoju postelju i prohoda. Toga dana bijaše subota.

¹⁰ Židovi su stoga govorili ozdravljenomu: "Subota je! Ne smiješ nositi postelju svoju!"

¹¹ On im odvrati: "Onaj koji me ozdravi reče mi: 'Uzmi svoju postelju i hodi!'"

¹² Upitaše ga dakle: "Tko je taj čovjek koji ti je rekao: 'Uzmi i hodi?'"

¹³ No ozdravljenik nije znao tko je taj jer je Isus nestao u mnoštvu što se ondje nalazilo.

¹⁴ Nakon toga nađe ga Isus u Hramu i reče mu: "Eto, ozdravio si! Više ne griješi da te što gore ne snađe!"

¹⁵ Čovjek ode i javi Židovima da je Isus onaj koji ga je ozdravio.

¹⁶ Zbog toga su Židovi počeli Isusa napadati što to radi subotom.

¹⁷ Isus im odgovori: "Otac moj sve do sada radi pa i ja radim."

¹⁸ Zbog toga su Židovi još više gledali da ga ubiju jer je ne samo kršio subotu nego i Boga nazivao Ocem svojim izjednačujući sebe s Bogom.

¹⁹ Isus nato odvrati: "Zaista, zaista, kažem vam: Sin ne može sam od sebe činiti ništa, doli što vidi da čini Otac; što on čini, to jednako i Sin čini.

²⁰ Jer Otac Ljubi Sina i pokazuje mu sve što sam čini. Pokazat će mu i veća djela od ovih te ćete se čudom čuditi.

²¹ Uistinu, kao što Otac uskrisuje mrtve i oživljava tako i Sin oživljava koje hoće.

²² Otac doista ne sudi nikomu: sav je sud predao Sinu

²³ da svi časte Sina kao što časte Oca. Tko ne časti Sina, ne časti ni Oca koji ga posla."

²⁴ "Zaista, zaista, kažem vam: tko sluša moju riječ i vjeruje onomu koji me posla, ima život vječni i ne dolazi na sud, nego je prešao iz smrti u život.

²⁵ Zaista, zaista, kažem vam: dolazi čas - sada je! - kad će mrtvi čuti glas Sina Božjega i koji čuju, živjet će.

²⁶ Doista, kao što Otac ima život u sebi tako je i Sinu dao da ima život u sebi;

²⁷ i ovlasti ga da sudi jer je Sin Čovječji.

²⁸ Ne čudite se tome jer dolazi čas kad će svi koji su u grobovima, čuti njegov glas.

²⁹ I izići će: koji su dobro činili - na uskrsnuće života, a koji su radili zlo - na uskrsnuće osude.

³⁰ Ja sam od sebe ne mogu učiniti ništa: kako čujem, sudim, i sud je moj pravedan jer ne tražim svoje volje, nego volju onoga koji me posla."

³¹ "Ako ja svjedočim sam za sebe, svjedočanstvo moje nije istinito.

³² Drugi svjedoči za mene i znam: istinito je svjedočanstvo kojim on svjedoči za mene.

³³ Vi ste poslali k Ivanu i on je posvjedočio za istinu.

³⁴ Ja ne primam svjedočanstva od čovjeka, već govorim to da se vi spasite.

³⁵ On bijaše svjetiljka što gori i svijetli, a vi se htjedoste samo za čas naslađivati njegovom svjetlosti.

³⁶ Ali ja imam svjedočanstvo veće od Ivanova: djela koja mi je dao izvršiti Otac, upravo ta djela koja činim, svjedoče za mene - da me poslao Otac.

³⁷ Pa i Otac koji me posla sam je svjedočio za mene. Niti ste glasa njegova ikada čuli niti ste lica njegova ikada vidjeli,

³⁸ a ni riječ njegova ne prebiva u vama jer ne vjerujete onomu kojega on posla.

³⁹ Vi istražujete Pisma jer mislite po njima imati život vječni. I ona svjedoče za mene,

⁴⁰ a vi ipak nećete da dođete k meni da život imate.

⁴¹ Slave od ljudi ne tražim,

⁴² ali vas dobro upoznah: ljubavi Božje nemate u sebi.

⁴³ Ja sam došao u ime Oca svoga i vi me ne primate. Dođe li tko drugi u svoje ime, njega ćete primiti.

⁴⁴ Ta kako biste vi vjerovali kad tražite slavu jedni od drugih, a slave od Boga jedinoga ne tražite!

⁴⁵ Ne mislite da ću vas ja tužiti Ocu. Vaš je tužitelj Mojsije u koga se uzdate.

⁴⁶ Uistinu, kad biste vjerovali Mojsiju, i meni biste vjerovali: ta o meni je on pisao.

⁴⁷ Ali ako njegovim pismima ne vjerujete, kako da mojim riječima vjerujete?"