¹ Dok su oni još govorili narodu, priđu im svećenici, hramski zapovjednik i saduceji,

² ozlovoljeni što uče narod i navješćuju - u Isusu - uskrsnuće od mrtvih;

³ pograbe ih i bace u tamnicu do sutra jer već bijaše večer.

⁴ Ipak mnogi od onih koji su čuli Riječ, povjerovaše te broj vjernika poraste nekako do pet tisuća.

⁵ Sutradan se sastadoše u Jeruzalemu glavari, starješine i pismoznanci -

⁶ i veliki svećenik Ana, i Kajfa, i Ivan, i Aleksandar, i svi od roda velikosvećeničkoga.

⁷ Izvedoše apostole preda se pa ih stadoše ispitivati: "Kojom snagom ili po kojem imenu vi to učiniste?"

⁸ Onda Petar pun Duha Svetoga reče: "Glavari narodni i starješine!

⁹ Zar mi danas odgovaramo zbog dobra djela učinjena bolesnu čovjeku? Po kome je ovaj spašen?

¹⁰ Neka bude znano svima vama i svemu narodu Izraelovu: po imenu Isusa Krista Nazarećanina, kojega ste vi raspeli, a kojega Bog uskrisi od mrtvih! Po njemu ovaj stoji pred vama zdrav!

¹¹ On je onaj kamen koji vi graditelji odbaciste, ali koji postade kamen zaglavni.

¹² I nema ni u kome drugom spasenja. Nema uistinu pod nebom drugoga imena dana ljudima po kojemu se možemo spasiti."

¹³ Kad vidješe neustrašivost Petrovu i Ivanovu, a znajući da su to ljudi nepismeni i neuki, bijahu u čudu; znali su ih, da bijahu s Isusom, ali

¹⁴ videći gdje s njima stoji izliječeni čovjek, nisu mogli ništa protusloviti.

¹⁵ Stoga zapovjediše da izađu iz vijećnice pa stadoše raspravljati:

¹⁶ "Što ćemo s tim ljudima? Ta učinili su očit znak, poznat svim Jeruzalemcima, ne možemo ga nijekati;

¹⁷ ali da se još više ne razglasi u narod, zaprijetimo im da nikomu živom o tom Imenu više ne govore."

¹⁸ Pozvaše ih i zapovjediše im da podnipošto ne zbore niti naučavaju u ime Isusovo.

¹⁹ Ali im Petar i Ivan odgovoriše: "Sudite je li pred Bogom pravo slušati radije vas nego Boga.

²⁰ Mi doista ne možemo ne govoriti što vidjesmo i čusmo."

²¹ Ali oni ne našavši kako da ih kazne, opet im zaprijete pa ih otpuste poradi naroda jer su svi slavili Boga zbog onoga što se dogodilo.

²² Jer čovjeku na kom se dogodi čudo ozdravljenja bijaše više od četrdeset godina.

²³ Otpušteni, odoše svojima i javiše što im rekoše veliki svećenici i starješine.

²⁴ Kad su oni to čuli, jednodušno podigoše glas k Bogu i rekoše: "Gospodine, ti si stvorio nebo i zemlju i more i sve što je u njima!

²⁵ Ti si na usta oca našega, sluge svoga Davida, po Duhu Svetom rekao: Zašto se bune narodi, zašto puci ludosti snuju?

²⁶ Ustaju kraljevi zemaljski, Knezovi se rotÄe protiv Gospodina i protiv Pomazanika njegova.

²⁷ RotÄe se, uistinu, u ovome gradu na svetog Slugu tvoga Isusa, kog pomaza, rotÄe se Herod i Poncije Pilat zajedno s narodima i pucima izraelskim

²⁸ da učine što tvoja ruka i tvoja volja predodredi da se zbude.

²⁹ I evo sada, Gospodine, promotri prijetnje njihove i daj slugama svojim sa svom smjelošću navješćivati riječ tvoju!

³⁰ Pruži ruku svoju da bude ozdravljenja, znamenja i čudesa po imenu svetoga Sluge tvoga Isusa."

³¹ I pošto se pomoliše, potrese se mjesto gdje bijahu sabrani, i svi se napuniše Duha Svetoga te stanu navješćivati riječ Božju smjelo.

³² U mnoštva onih što prigrliše vjeru bijaše jedno srce i jedna duša. I nijedan od njih nije svojim zvao ništa od onoga što je imao, nego im sve bijaše zajedničko.

³³ Apostoli pak velikom silom davahu svjedočanstvo o uskrsnuću Gospodina Isusa i svi uživahu veliku naklonost.

³⁴ Doista, nitko među njima nije oskudijevao jer koji bi god posjedovali zemljišta ili kuće, prodavali bi ih i utržak donosili

³⁵ i stavljali pred noge apostolima. A dijelilo se svakomu koliko je trebao.

³⁶ A Josip, od apostola prozvan Barnaba, što znači Sin utjehe, levit, rodom Cipranin,

³⁷ posjedovaše jednu njivu; proda je pa donese novac i postavi pred noge apostolima.