¹ Pitam dakle: Zar je Bog odbacio narod svoj? Nipošto? Ta i ja sam Izraelac, iz potomstva Abrahamova, plemena Benjaminova.

² Nije Bog odbacio naroda svojega koga predvidje. Ili zar ne znate što veli Pismo, ono o Iliji - kako se tuži Bogu na Izraela:

³ Gospode, proroke tvoje pobiše, žrtvenike tvoje porušiše; ja ostadoh sam i još mi o glavi rade.

⁴ Pa što mu veli Božji glas? Ostavih sebi sedam tisuća ljudi koji ne prignuše koljena pred Baalom.

⁵ Tako dakle i u sadašnje vrijeme postoji Ostatak po milosnom izboru.

⁶ Ako pak po milosti, nije po djelima; inače milost nije više milost!

⁷ Što dakle? Što Izrael ište, to nije postigao, ali izabrani postigoše. Ostali pak otvrdnuše,

⁸ kao što je pisano: Dade im Bog duh obamrlosti, oči da ne vide, uši da ne čuju sve do dana današnjega.

⁹ I David veli: Nek im stol pred njima bude zamkom, i mrežom, i stupicom, i plaćom.

¹⁰ Nek im potamne oči da ne vide i leđa im zauvijek pogni!

¹¹ Pitam dakle: jesu li posrnuli da propadnu? Nipošto! Naprotiv: po njihovu posrtaju spasenje poganima da se tako oni, Židovi, izazovu na ljubomor.

¹² Pa ako je njihov posrtaj bogatstvo za svijet, i njihovo smanjenje bogatstvo za pogane, koliko li će više to biti njihov puni broj?

¹³ Vama pak, poganima, velim: ja kao apostol pogana službu svoju proslavljam

¹⁴ ne bih li na ljubomor izazvao njih, tijelo svoje, i spasio neke od njih.

¹⁵ Jer ako je njihovo odbačenje izmirenje svijeta, što li će biti njihovo prihvaćanje ako ne oživljenje od mrtvih?

¹⁶ Ako li su prvine svete, sveto je i tijesto; ako li je korijen svet, svete su i grane.

¹⁷ Pa ako su neke grane odlomljene, a ti, divlja maslina, pricijepljen umjesto njih, postao suzajedničar korijena, sočnosti masline,

¹⁸ ne uznosi se nad grane. Ako li se hoćeš uznositi - ne nosiš ti korijena, nego korijen tebe.

¹⁹ Reći ćeš na to: grane su odlomljene da se ja pricijepim.

²⁰ Dobro! Oni su zbog nevjere odlomljeni, a ti po vjeri stojiš. Ne uznosi se, nego strahuj!

²¹ Jer ako Bog ne poštedje prirodnih grana, ni tebe neće poštedjeti.

²² Promotri dakle dobrotu i strogost Božju: strogost na palima, a dobrotu Božju na sebi ako ostaneš u toj dobroti, inače ćeš i ti biti odsječen.

²³ A i oni, ako ne ostanu u nevjeri, bit će pricijepljeni; ta moćan je Bog da ih opet pricijepi.

²⁴ Doista, ako si ti, po naravi divlja maslina, odsječen pa mimo narav pricijepljen na pitomu maslinu, koliko li će lakše oni po naravi biti pricijepljeni na vlastitu maslinu!

²⁵ Jer ne bih htio, braćo, da budete sami po sebi pametni, a da ne znate ovo otajstvo: djelomično je otvrdnuće zadesilo Izraela dok punina pogana ne uđe.

²⁶ I tako će se cio Izrael spasiti, kako je pisano: Doći će sa Siona Otkupitelj, odvratit će bezbožnost od Jakova.

²⁷ I to će biti moj Savez s njima, kad uklonim grijehe njihove.

²⁸ U pogledu evanđelja oni su, istina, protivnici poradi vas, ali u pogledu izabranja oni su ljubimci poradi otaca.

²⁹ Ta neopozivi su dari i poziv Božji!

³⁰ Doista, kao što vi nekoć bijaste neposlušni Bogu, a sada po njihovoj neposlušnosti zadobiste milosrđe

³¹ tako i oni sada po milosrđu vama iskazanu postadoše neposlušni da i oni sada zadobiju milosrđe.

³² Jer Bog je sve zatvorio u neposlušnost da se svima smiluje.

³³ O dubino bogatstva, i mudrosti, i spoznanja Božjega! Kako li su nedokučivi sudovi i neistraživi putovi njegovi!

³⁴ Doista, tko spozna misao Gospodnju, tko li mu bi savjetnikom?

³⁵ Ili: tko ga darom preteče da bi mu se uzvratiti moralo?

³⁶ Jer sve je od njega i po njemu i za njega! Njemu slava u vjekove! Amen.