¹ I poče opet poučavati uz more. I zgrnu se k njemu silan svijet te on uđe u lađu i sjede na moru, a sve ono mnoštvo bijaše uz more, na kopnu.

² Poučavao ih je u prispodobama mnogočemu. Govorio im u pouci:

³ "Poslušajte! Gle, iziđe sijač sijati.

⁴ I dok je sijao, poneko zrno pade uz put, dođoše ptice i pozobaše ga.

⁵ Neko opet pade na kamenito tlo gdje nemaše dosta zemlje. Odmah izniknu jer nemaše duboke zemlje.

⁶ Ali kad ogranu sunce, izgorje; i jer nemaše korijenja, osuši se.

⁷ Neko opet pade u trnje i trnje uzraste i uguši ga te ploda ne donese.

⁸ Neko napokon pade u dobru zemlju i dade plod, razraste se i razmnoži, te donese: jedno tridesetostruko, jedno šezdesetostruko, jedno stostruko."

⁹ I doda: "Tko ima uši da čuje, neka čuje!"

¹⁰ Kad bijaše nasamo, oni oko njega zajedno s dvanaestoricom pitahu ga o prispodobama.

¹¹ I govoraše im: "Vama je dano otajstvo kraljevstva Božjega, a onima vani sve biva u prispodobama:

¹² da gledaju, gledaju - i ne vide, slušaju, slušaju - i ne razumiju, da se ne obrate pa da im se otpusti."

¹³ I kaže im: "Zar ne znate tu prispodobu? Kako ćete onda razumjeti prispodobe uopće?

¹⁴ Sijač sije Riječ.

¹⁵ Oni uz put, gdje je Riječ posijana, jesu oni kojima, netom čuju, odmah dolazi Sotona i odnosi Riječ u njih posijanu.

¹⁶ Zasijani na tlo kamenito jesu oni koji kad čuju Riječ, odmah je s radošću prime,

¹⁷ ali nemaju u sebi korijena, nego su nestalni: kad nastane nevolja ili progonstvo zbog Riječi, odmah se sablazne.

¹⁸ A drugi su oni u trnje zasijani. To su oni koji poslušaju Riječ,

¹⁹ ali nadošle brige vremenite, zavodljivost bogatstva i ostale požude uguše Riječ te ona ostane bez ploda.

²⁰ A zasijani na dobru zemlju jesu oni koji čuju i prime Riječ te urode: tridesetostruko, šezdesetostruko, stostruko.

²¹ I govoraše im: "Unosi li se svjetiljka da se pod posudu stavi ili pod postelju? Zar ne da se stavi na svijećnjak?

²² Ta ništa nije zastrto, osim zato da se očituje; i ništa skriveno, osim zato da dođe na vidjelo!

²³ Ima li tko uši da čuje, neka čuje."

²⁴ I govoraše im: "Pazite što slušate. Mjerom kojom mjerite mjerit će vam se. I nadodat će vam se.

²⁵ Doista, onomu tko ima dat će se, a onomu tko nema oduzet će se i ono što ima."

²⁶ I govoraše im: "Kraljevstvo je Božje kao kad čovjek baci sjeme u zemlju.

²⁷ Spavao on ili bdio, noću i danju sjeme klija i raste - sam ne zna kako;

²⁸ zemlja sama od sebe donosi plod: najprije stabljiku, onda klas i napokon puno zrnja na klasu.

²⁹ A čim plod dopusti, brže se on laća srpa jer eto žetve."

³⁰ I govoraše: "Kako da prispodobimo kraljevstvo nebesko ili u kojoj da ga prispodobi iznesemo?

³¹ Kao kad se gorušičino zrno posije u zemlju. Manje od svega sjemenja na zemlji,

³² jednoć posijano, naraste i postane veće od svega povrća pa potjera velike grane te se pod sjenom njegovom gnijezde ptice nebeske."

³³ Mnogim takvim prispodobama navješćivaše im Riječ, kako već mogahu slušati.

³⁴ Bez prispodobe im ne govoraše, a nasamo bi svojim učenicima sve razjašnjavao.

³⁵ Uvečer istoga dana kaže im: "Prijeđimo prijeko!"

³⁶ Oni otpuste mnoštvo i povezu Isusa kako već bijaše u lađi. A pratile su ga i druge lađe.

³⁷ Najednom nasta žestoka oluja, na lađu navale valovi te su je već gotovo napunili.

³⁸ A on na krmi spavaše na uzglavku. Probude ga i kažu mu: "Učitelju! Zar ne mariš što ginemo?"

³⁹ On se probudi, zaprijeti vjetru i reče moru: "Utihni! Umukni!" I smiri se vjetar i nasta velika utiha.

⁴⁰ Tada im reče: "Što ste bojažljivi? Kako nemate vjere?"

⁴¹ Oni se silno prestrašiše pa se zapitkivahu: "Tko li je ovaj da mu se i vjetar i more pokoravaju?"