¹ Krenuvši odande, dođe u judejski kraj i na onu stranu Jordana. I opet mnoštvo nagrnu k njemu, a on ih po svojem običaju ponovno poučavaše.

² A pristupe farizeji pa, da ga iskušaju, upitaše: "Je li mužu dopušteno otpustiti ženu?"

³ On im odgovori: "Što vam zapovjedi Mojsije?"

⁴ Oni rekoše: "Mojsije je dopustio napisati otpusno pismo i - otpustiti."

⁵ A Isus će im: "Zbog okorjelosti srca vašega napisa vam on tu zapovijed.

⁶ Od početka stvorenja muško i žensko stvori ih.

⁷ Stoga će čovjek ostaviti oca i majku da prione uza svoju ženu;

⁸ i dvoje njih bit će jedno tijelo. Tako više nisu dvoje, nego jedno tijelo.

⁹ Što dakle Bog združi, čovjek neka ne rastavlja!"

¹⁰ U kući su ga učenici ponovno o tome ispitivali.

¹¹ I reče im: "Tko otpusti svoju ženu pa se oženi drugom, čini prema prvoj preljub.

¹² I ako žena napusti svoga muža pa se uda za drugoga, čini preljub."

¹³ Donosili mu dječicu da ih se dotakne, a učenici im branili.

¹⁴ Opazivši to, Isus se ozlovolji i reče im: "Pustite dječicu neka dolaze k meni; ne priječite im jer takvih je kraljevstvo Božje!

¹⁵ Zaista, kažem vam, tko ne primi kraljevstva Božjega kao dijete, ne, u nj neće ući."

¹⁶ Nato ih zagrli pa ih blagoslivljaše polažući na njih ruke.

¹⁷ I dok je izlazio na put, dotrči netko, klekne preda nj pa ga upita: "Učitelju dobri, što mi je činiti da baštinim život vječni?"

¹⁸ Isus mu reče: "Što me zoveš dobrim? Nitko nije dobar doli Bog jedini!

¹⁹ Zapovijedi znadeš: Ne ubij! Ne čini preljuba! Ne ukradi! Ne svjedoči lažno! Ne otmi! Poštuj oca svoga i majku!"

²⁰ On mu odgovori: "Učitelju, sve sam to čuvao od svoje mladosti."

²¹ Isus ga nato pogleda, zavoli ga i rekne mu: "Jedno ti nedostaje! Idi i što imaš, prodaj i podaj siromasima pa ćeš imati blago na nebu. A onda dođi i idi za mnom."

²² On se na tu riječ smrkne i ode žalostan jer imaše velik imetak.

²³ Isus zaokruži pogledom pa će svojim učenicima: "Kako li će teško imućnici u kraljevstvo Božje!"

²⁴ Učenici ostadoše zapanjeni tim njegovim riječima. Zato im Isus ponovi: "Djeco, kako je teško u kraljevstvo Božje!

²⁵ Lakše je devi kroz ušice iglene nego bogatašu u kraljevstvo Božje."

²⁶ Oni se još većma snebivahu te će jedan drugome: "Pa tko se onda može spasiti?"

²⁷ Isus upre u njih pogled i reče: "Ljudima je nemoguće, ali ne Bogu! Ta Bogu je sve moguće!"

²⁸ Petar mu poče govoriti: "Evo, mi sve ostavismo i pođosmo za tobom."

²⁹ Reče Isus: "Zaista, kažem vam, nema ga tko ostavi kuću, ili braću, ili sestre, ili majku, ili oca, ili djecu, ili polja poradi mene i poradi evanđelja,

³⁰ a da ne bi sada, u ovom vremenu, s progonstvima primio stostruko kuća, i braće, i sestara, i majki, i djece, i polja - i u budućem vijeku život vječni.

³¹ A mnogi prvi bit će posljednji i posljednji prvi."

³² Putovali su tako uzlazeći u Jeruzalem. Isus je išao pred njima te bijahu zaprepašteni, a oni koji su išli za njima, prestrašeni. Tada Isus opet uze dvanaestoricu i poče im kazivati što će ga zadesiti:

³³ "Evo, uzlazimo u Jeruzalem i Sin Čovječji bit će predan glavarima svećeničkim i pismoznancima. Osudit će ga na smrt, predati poganima,

³⁴ izrugati i popljuvati. Izbičevat će ga, ubit će ga, ali on će nakon tri dana ustati."

³⁵ I pristupe mu Jakov i Ivan, sinovi Zebedejevi, govoreći mu: "Učitelju, htjeli bismo da nam učiniš što te zaištemo."

³⁶ A on će im: "Što hoćete da vam učinim?"

³⁷ Oni mu rekoše: "Daj nam da ti u slavi tvojoj sjednemo jedan zdesna, a drugi slijeva."

³⁸ A Isus im reče: "Ne znate što ištete. Možete li piti čašu koju ja pijem, ili krstiti se krstom kojim se ja krstim?"

³⁹ Oni mu rekoše: "Možemo." A Isus će im: "Čašu koju ja pijem pit ćete i krstom kojim se ja krstim bit ćete kršteni,

⁴⁰ ali sjesti meni zdesna ili slijeva nisam ja vlastan dati - to je onih kojima je pripravljeno."

⁴¹ Kad su to čula ostala desetorica, počeše se gnjeviti na Jakova i Ivana.

⁴² Zato ih Isus dozva i reče im: "Znate da oni koji se smatraju vladarima gospoduju svojim narodima i velikaši njihovi drže ih pod vlašću.

⁴³ Nije tako među vama! Naprotiv, tko hoće da među vama bude najveći, neka vam bude poslužitelj!

⁴⁴ I tko hoće da među vama bude prvi, neka bude svima sluga.

⁴⁵ Jer ni Sin Čovječji nije došao da bude služen, nego da služi i život svoj dade kao otkupninu za mnoge."

⁴⁶ Dođu tako u Jerihon. Kad je Isus s učenicima i sa silnim mnoštvom izlazio iz Jerihona, kraj puta je sjedio slijepi prosjak Bartimej, sin Timejev.

⁴⁷ Kad je čuo da je to Isus Nazarećanin, stane vikati: "Sine Davidov, Isuse, smiluj mi se!"

⁴⁸ Mnogi ga ušutkivahu, ali on još jače vikaše: "Sine Davidov, smiluj mi se!"

⁴⁹ Isus se zaustavi i reče: "Pozovite ga!" I pozovu slijepca sokoleći ga: "Ustani! Zove te!"

⁵⁰ On baci sa sebe ogrtač, skoči i dođe Isusu.

⁵¹ Isus ga upita: "Što hoćeš da ti učinim?" Slijepac mu reče: "Učitelju moj, da progledam."

⁵² Isus će mu: "Idi, vjera te tvoja spasila!" I on odmah progleda i uputi se za njim.