¹ Bližio se Blagdan beskvasnih kruhova zvan Pasha.

² Glavari svećenički i pismoznanci tražili su kako da Isusa smaknu jer se bojahu naroda.

³ A Sotona uđe u Judu zvanog Iškariotski koji bijaše iz broja dvanaestorice.

⁴ On ode i ugovori s glavarima svećeničkim i zapovjednicima kako da im ga preda.

⁵ Oni se povesele i ugovore da će mu dati novca.

⁶ On pristade. Otada je tražio priliku da im ga preda mimo naroda.

⁷ Kada dođe Dan beskvasnih kruhova, u koji je trebalo žrtvovati pashu,

⁸ posla Isus Petra i Ivana i reče: "Hajdete, pripravite nam da blagujemo pashu."

⁹ Rekoše mu: "Gdje hoćeš da pripravimo?"

¹⁰ On im reče: "Evo, čim uđete u grad, namjerit ćete se na čovjeka koji nosi krčag vode. Pođite za njim u kuću u koju uniđe

¹¹ i recite domaćinu te kuće: 'Učitelj veli: Gdje je svratište u kojem bih blagovao pashu sa svojim učenicima?'

¹² I on će vam pokazati na katu veliko blagovalište prostrto: ondje pripravite."

¹³ Oni odu, nađu kako im je rekao i priprave pashu.

¹⁴ Kada dođe čas, sjede Isus za stol i apostoli s njim.

¹⁵ I reče im: "Svom sam dušom čeznuo ovu pashu blagovati s vama prije svoje muke.

¹⁶ Jer kažem vam, neću je više blagovati dok se ona ne završi u kraljevstvu Božjem."

¹⁷ I uze čašu, zahvali i reče: "Uzmite je i razdijelite među sobom.

¹⁸ Jer kažem vam, ne, neću više piti od roda trsova dok kraljevstvo Božje ne dođe."

¹⁹ I uze kruh, zahvali, razlomi i dade im govoreći: "Ovo je tijelo moje koje se za vas predaje. Ovo činite meni na spomen."

²⁰ Tako i čašu, pošto večeraše, govoreći: "Ova čaša novi je Savez u mojoj krvi koja se za vas prolijeva."

²¹ "A evo, ruka mog izdajice sa mnom je na stolu.

²² Sin Čovječji, istina, ide kako je određeno, ali jao čovjeku onomu koji ga predaje."

²³ I oni se počeše ispitivati tko bi od njih mogao takvo što učiniti.

²⁴ Uto nasta među njima prepirka tko bi od njih bio najveći.

²⁵ A on im reče: "Kraljevi gospoduju svojim narodima i vlastodršci nazivaju sebe dobrotvorima.

²⁶ Vi nemojte tako! Naprotiv, najveći među vama neka bude kao najmlađi; i predstojnik kao poslužitelj.

²⁷ Ta tko je veći? Koji je za stolom ili koji poslužuje? Zar ne onaj koji je za stolom? A ja sam posred vas kao onaj koji poslužuje."

²⁸ "Da, vi ste sa mnom ustrajali u mojim kušnjama.

²⁹ Ja vam stoga u baštinu predajem kraljevstvo što ga je meni predao moj Otac:

³⁰ da jedete i pijete za mojim stolom u kraljevstvu mojemu i sjedite na prijestoljima sudeći dvanaest plemena Izraelovih."

³¹ "Šimune, Šimune, evo Sotona zaiska da vas prorešeta kao pšenicu.

³² Ali ja sam molio za tebe da ne malakše tvoja vjera. Pa kad k sebi dođeš, učvrsti svoju braću."

³³ Petar mu reče: "Gospodine, s tobom sam spreman i u tamnicu i u smrt."

³⁴ A Isus će mu: "Kažem ti, Petre, neće se danas oglasiti pijetao dok triput ne zatajiš da me poznaš."

³⁵ I reče: "Kad sam vas poslao bez kese i bez torbe i bez sandala, je li vam što nedostajalo?" Oni odgovore: "Ništa."

³⁶ Nato će im: "No sada tko ima kesu, neka je uzme! Isto tako i torbu! A koji nema, neka proda svoju haljinu i neka kupi sebi mač

³⁷ jer kažem vam, ono što je napisano treba se ispuniti na meni: Među zlikovce bi ubrojen. Uistinu, sve što se odnosi na mene ispunja se."

³⁸ Oni mu rekoše: "Gospodine, evo ovdje dva mača!" Reče im: "Dosta je!"

³⁹ Tada iziđe te se po običaju zaputi na Maslinsku goru. Za njim pođoše i njegovi učenici.

⁴⁰ Kada dođe onamo, reče im: "Molite da ne padnete u napast!"

⁴¹ I otrgnu se od njih koliko bi se kamenom dobacilo, pade na koljena pa se molio:

⁴² "Oče! Ako hoćeš, otkloni ovu čašu od mene. Ali ne moja volja, nego tvoja neka bude!"

⁴³ A ukaza mu se anđeo s neba koji ga ohrabri. A kad je bio u smrtnoj muci, usrdnije se molio.

⁴⁴ I bijaše znoj njegov kao kaplje krvi koje su padale na zemlju.

⁴⁵ Usta od molitve, dođe učenicima i nađe ih snene od žalosti

⁴⁶ pa im reče: "Što spavate? Ustanite! Molite da ne padnete u napast!"

⁴⁷ Dok je on još govorio, eto svjetine, a pred njom jedan od dvanaestorice, zvani Juda. On se približi Isusu da ga poljubi.

⁴⁸ Isus mu reče: "Juda, poljupcem Sina Čovječjeg predaješ?"

⁴⁹ A oni oko njega, vidjevši što se zbiva, rekoše: "Gospodine, da udarimo mačem?"

⁵⁰ I jedan od njih udari slugu velikoga svećenika i odsiječe mu desno uho.

⁵¹ Isus odgovori: "Pustite! Dosta!" Onda se dotače uha i zacijeli ga.

⁵² Nato Isus reče onima koji se digoše na nj, glavarima svećeničkim, zapovjednicima hramskim i starješinama: "Kao na razbojnika iziđoste s mačevima i toljagama!

⁵³ Danomice bijah s vama u Hramu i ne digoste ruke na me. No ovo je vaš čas i vlast Tmina."

⁵⁴ Uhvatiše ga dakle, odvedoše i uvedoše u dom velikoga svećenika. Petar je išao za njim izdaleka.

⁵⁵ A posred dvorišta naložiše vatru i posjedaše uokolo. Među njih sjedne Petar.

⁵⁶ Ugleda ga neka sluškinja gdje sjedi kraj vatre, oštro ga pogleda i reče: "I ovaj bijaše s njim!"

⁵⁷ A on zanijeka: "Ne znam ga, ženo!"

⁵⁸ Malo zatim opazi ga netko drugi i reče: "I ti si od njih!" A Petar reče: "Čovječe, nisam!"

⁵⁹ I nakon otprilike jedne ure drugi neki navaljivaše: "Doista, i ovaj bijaše s njim! Ta Galilejac je!"

⁶⁰ A Petar će: "Čovječe, ne znam što govoriš!" I umah, dok je on još govorio, oglasi se pijetao.

⁶¹ Gospodin se obazre i upre pogled u Petra, a Petar se spomenu riječi Gospodinove, kako mu ono reče: "Prije nego se danas pijetao oglasi, zatajit ćeš me tri puta."

⁶² I iziđe te gorko zaplaka.

⁶³ A ljudi koji su Isusa čuvali udarajući ga poigravali se njime